Ako je išta ljude jače poguralo prema eLearningu i online edukaciji onda je to ovaj COVID-19. Sve je otišlo online, svaka edukacija, svaki edukator i svaki sudionik.
Imamo prilike vidjeti zanimljive pokušaje i edukacijska rješenja, ali i možemo čuti kritike s jedne strane i pohvale s druge strane.
Oni koji hvale online edukaciju znaju ići u krajnost pa ju stavljaju na pijedestal te za tradicionalnu edukaciju kažu kako je ona zastarjela i kako će u bližoj budućnosti skoro pa nestati.
Onima koji kude eLearning ne sviđa se cijeli taj pojam virtualne edukacije i drže kako će djeca, odnosno ljudi uz nju slabije učiti i na kraju možda čak i postati gluplji.
Kako god bilo, online edukacija je napokon zakucala na vrata, bolje rečeno probila ih i tu će ostati s nama i kad prođe ovaj virus i sve mjere koje su s njime došle.
Pogledajmo ova dva vida edukacije na područjima fleksibilnosti, društvene interakcije i motivacije, te pogledajmo da li je tu netko jači ili slabiji i treba li nekoj od njih dati prednost.
TRADICIONALNA EDUKACIJA
Fleksibilnost
Klasična, odnosno tradiocionalna edukacija manje je fleksibilna prema sudioniku. Obično se radi o zadanom formatu i rasporedu nastave, seminara, radionica i sličnog. Sudionik ima manju slobodu u određivanju vlastitog dnevnog rasporeda s obzirom da takva edukacija ima zadano vrijeme održavanja i trajanja. Uz to od sudionika zahtjeva dosta vremena, minimum 3-4 sata dnevno. Vrijeme potrošeno na takvu edukaciju se i povećava ako se uračuna i vrijeme putovanja na nastavu i s nastave.
Društvena interakcija
Upravo će ovo biti faktor koji će možda pogurati osobu u odabiru tradicionalne edukacije. Kontakt jedan na jedan s edukatorom i sudionicima neke sudionike će motivirati da budu redovitiji na nastavi/edukaciji i kvalitetniji u izvršavanju zadataka.
Prednost društvene interakcije u tradicionalnom okruženju jest taj što je puno lakše dobiti trenutni dogovor na postavljeno pitanje te je lakše započeti razgovor, raspravu oko ne teme koja sudioniku nije najjasnija. Uz to, razvijaju se i društvene vještine koje su jako važne kako u privatnom tako i poslovnom životu.
Motivacija sudionika
U ovom polju prednost drži tradicionalna edukacija pogotovo ako se radi o osobama koje imaju manju razinu sposobnosti samomotivacije.
Predavanja su fiksna te se uvijek odvijaju uz društvenu interakciju koja je sama mnogima motiv. S obzirom da su sudionici uvijek u doticaju s edukatorom ili s drugima sudionicima teško da se može dogoditi da zaborave na neki zadatak što može pomoći u smanjenju prokrastinacije.
eLEARNING
Fleksibilnost
eLearning ovdje ima prednost s obzirom da dopušta sudioniku kreiranje vlastitog rasporeda učenja, prisustvovanja online nastavi, rješavanju zadataka i slično. Nastava se uglavnom odvija na tjednom formatu te se sve obaveze moraju izvršiti do početka sljedećeg tjedna. Količina dnevno utrošenog vremena isključivo ovisi o sudioniku. Ovakvu edukaciju je lakše uklopiti u dnevni raspored prosječne osobe.
Društvena interakcija
Iako se radio o online učenju i u takvom okruženju postoji društvena interakcija, no nešto je drugačija nego kad govorimo o tradicionalnoj edukaciji.
Obično se radi o video chatu ili forumu za sudionike na kojem mogu raspravljati o temama i zadatcima.
U ovom segmentu, eLearning je najbliži tradicionalnoj edukaciji kad se učenje odvija u virtualnoj učionici. U takvom okruženju edukatori i sudionici su prisutni na istom virtualnom mjestu te komuniciraju putem video chata.
Motivacija sudionika
S velikom dozom slobode dolaze i problemi, a tako je i u učenju. Za one koji posjeduju visoku razinu samomotivacije eLearning je odlična stvar, kod onih čija je ta razina nešto manja moglo bi biti problema u praćenju nastave/edukacije i izvršavanju zadataka. Kako bi se izbjegla prokrastinacija kod pohađanja online nastave sudionici sami moraju pronaći način, rutinu u kojoj će odvajati dio vremena za učenje, a da pri tome neće biti ometani.
Kako iz gore navedenih rečenica možemo vidjeti kako oba oblika edukacije imaju mogli bismo se zapitati – Što sad? Kako odrediti što je u konačnici bolje?
U globalu, ova dva vida edukacije ne treba gledati u smislu tko je bolji, nego koje joj mjesto pripada. U nekim slučajevima i za prenošenje nekih vrsta znanja bolje odgovara forma tradicionalnog okruženje dok opet u drugim slučajevima bolje odgovara forma virtualnog okruženje, sadržaja i sve što ono nudi.
Najbolje bi bilo kombinirati najkvalitetnije iz oba svijeta u obliku blended learninga. Takva edukacija može se organizirati tako da se jedan dio nastave/edukacije odvija u tradicionalnom okruženju, na primjer predavanja, dok veći dio zadataka, projekata i drugih aktivnosti sudionici obavljaju putem interneta.
Ovakva edukacija kombinira najbolje iz oba svijeta kako bi se kvalitetnije prenijelo znanje, bolje i lakše učilo i poboljšalo zadržavanje stečenog znanja.
